Makedonija - zemlja sunca i osunčanih plantaža voća i povrća, zemlja prirode, planina, kanjona i jezera, zemlja bogate ostavštine povijesti od antike, preko Bizanta i Otomanskog carstva do spomenika novijih datuma. Od nje nas dijeli sat i 15 minuta leta iz Zagreba (Croatia Airlines povratne karte za direktan let su oko 100 €) ili priličan broj sati vožnje, koje se također može odvoziti u jednom danu.
Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, je i službeno promijenila ime u Republika Sjeverna Makedonija, kako je se ne bi miješalo s grčkom pokrajinom Makedonijom. Ime se promijenilo, a ljepota i okusi ostali isti.
Skoplje i Ohrid su perjanice turizma Makedonije, a jak im je adut i gostoljubivost duboko usađena u naravi stanovništva.
Glavni grad Skoplje, nosi u sebi tragove svih doba koja su kroz njega prošla, pa se tako kao u nasumičnoj šetnji kroz vrijeme, redaju arhitektonski dosezi iz doba Bizanta i Otomanskog carstva sa suvremenim svjetskim brendovima istaknutim na staklenim zgradama, a u posljednjoj dekadi pridružilo im se i na stotine spomenika.
Dvojbena vizura centra Skoplja neke oduševljava, neke zgrožava, ali nitko ne ostaje ravnodušan. U svakom slučaju, na svakom koraku, naići čete na nešto što ćete poželjeti fotografirati.
Etnološku i gastronomsku priču možete doživjeti i u restoranu Stara kuća koji je dijelom etnološki muzej, a djelom mjesto revije gastronomskih aduta iz cijele Makedonije.
Obrok u Makedoniji redovito započinje makedonskom mezom – nizom tradicionalnih malih jela među kojima su obavezno ajvar, pinđur (namaz na bazi patlidžana), makalo (češnjak tucan u avanu), velike makedonske masline, sirenje (ovčji i kravlji meki sirevi) i šopska salata.
Kao aperitiv se pije mastika (rakija od anisa) ili žolta (rakija od loze koja je odležala u dudovim bačvama i od njih poprimila žutu boju). Iako su makedonci ponosni i na svoja vina, rakija se obično pije i tijekom predjela, sve do glavnog jela.
Od toplih predjela se serviraju svojevrsne bruskete s paprikom, različite vrste pita od sira i mesa te tradicionalna pastrmalija, jelo koje datira iz 14. stoljeća. Pastrmaliju nazivaju i makedonskom pizzom, jer se krušnoj peći zapeče tanko tijesto, na kojem su komadići sušene ovčetine (ili nekog drugog sušenog mesa) i ljutih papričica.
Pastrmaliji je u rujnu posvećena i posebna manifestacija, a mještani Štipa i Velesa se već stoljećima nadmeću čija je pastrmalija bolja.
Najpoznatije makedonsko jelo je gravče na tavče – bijeli grah tetovac prvo kuhan pa potom zapečen s lukom i začinima od kojih je suva paprika nezamjenjiva. Mnogo je varijanti ovog jela, koje se često služi se kao prilog pečenju i mesu s roštilja, a u nekim varijantama i samo uključuje suho meso.
Za glavno jelo se na pladnjevima serviraju mesni specijaliteti – punjeni odresci, pljeskavice, ćevapčići, kotleti, dimljene vješalice te u zdjelici zapečeno selsko meso s gljivama i kačkavaljem.
Za desert se nudi cijeli niz slastica na bazi tijesta, meda, oraha i voća.
Ako se nađete u Skoplju, vrijedi posjetiti i na brdu iznad Skoplja izgrađeno Makedonsko selo u kome svaka makedonska regija ima na svoj način izgrađenu i uređenu etno-prezentacijsku kuću. U nekima od njih se demonstriraju tradicionalni obrti, a u nekima na nude i smještajne jedinice. Preko puta Makedonskog sela je Crkva Sv. Pantelejmona s originalnim freskama iz 12. stoljeća.
Blizu Skoplja je i kanjon rijeke Matke, atraktivno odredište za ljubitelje kajakinga, planinarenja, riječnih spilja i zelenila. Dok oko kanjona leti čak 77 vrsta leptira, pećina Vrelo koja se u kanjonu nalazi je bogata stalaktitima i poznato je stanište šišmiša.
Oaza prirode i gastronomije koju svakako vrijedi posjetiti, a prema afinitetnima se i penjati planinom Bistrom ili spuštati paraglajdingom je Nacionalni park Mavrovo. Uz jezero na kome su omogućene različite vrste vodenih sportova, preporučam svakako uz cestu oko jezera stati u restoranu Mal odmor i kušati njihove proizvode i specijalitete pune okusa Makedonije. Vlasnik Radoslav Simerski je znanje o ugostiteljstvu stjecao u Opatiji i s ponosom u svom toplo uređenom i punom atmosfere restoranu, drži izložen i opatijski meni iz tog doba iz 1979. godine.
Velika gastronomska priča razvija se na obroncima planine Bistre u mjestu Janče, gdje vlasnik hotela i restorana Tutto Tefik Tefikovski, koji je iskustvo stjecao u Italiji, s namirnicama šuma i dolina koje ga okružuju, na terasi gostima omogućava uživanje u pogledu na show cooking dok na sve strane puca pogled na netaknutu prirodu. Uz tradicionalna makedonska jela, pred gostima se spremaju specijaliteti od vrganja, lisičarki, samoniklih trava i različitih vrsta mesa, povrća i voća.
U blizini je manastir St. Jovan Bilogorski u kome redovnici i danas sami uzgajaju sve što im za hranu treba. Manastirska crkva je otvorena za posjetitelje koji žele u živo vidjeti jedan od najljepših ikonostasa bizantske umjetnosti.
Svake godine 12. srpnja, na Petrovo, možete u selu Galičnik prisustvovati galičkoj svadbi u kojoj mlade nose opremu tešku i do 30 kg, a muškarci nakon svadbe plešu oro - tradicionalno makedonsko kolo.
Biser Makedonije je Ohridsko jezero na čijoj su obali od poznatijih gradova Ohrid i Struga te kolijevka pisma slavenskih naroda Sv. Naum. Ohridsko jezero se proteže na 352 km2, ima do 286 m dubine, 70% je na teritoriju Makedonije, a 30% na teritoriju Albanije. Kada se nađete na njegovoj obali, imate osjećaj da je pred vama more. Dok jezerom plove brodići, jedrilice, kajaci, u njemu rone ronioci, kupaju se kupaći, a turisti mogu birati u koji od brojnih hotela i apartmana privremeno useliti, u kojem se restoranima i kafićima nad jezerom osvježavati. Cijeli kraj je pun ostataka antike i srednjevjekovnih bazilika, a ne nedostaje ni turista iz svih krajeva svijeta.
U samom gradu Ohridu svakako vrijedi vidjeti starorimski amfiteatar, Samuilovu kamenu tvrđavu, srednjevjekovne bazilike i u njima neprocjenjive ikone, pa se uputiti brodićem na vožnju jezerom tijekom koje na obali pred vama promiču dijelovi povijesti.
Nova investicija u povijesnu priču koja datira iz neolitskog doba je izgradnja grada na vodi – Muzeja vode u Uvali kostiju, gdje se u glinenim sojenicama nastoji demonstrirati kako je život na Ohridskom jezeru izgledao 6000 g p.n.e.
Nedaleko Ohrida je Sv. Naum u kome je krajem 9. stoljeća učenik autora slavenskog pisma Ćirila i Metoda – Naum Ohridski osnovao prvo Sveslavensko sveučilište i okupio u njemu čak 3000 studenata. Danas je samostan Sv. Naum dio Nacionalnog parka Galičica i uz mogućnost razgleda ostataka povijesti, prilagođen i drugim potrebama turista.
Poseban doživljaj čeka vas u restoranu Ostervo smještenom na utoku rijeke Crni Drim u Ohridsko jezero. Restoran se nalazi dijelom i na splavima koje se tijekom obroka odmaknu od obale, pa se nađete na privatnom ostrvu/splavi s tamburašima, konobarima/gondolijerima i nizom specijaliteta. Obitelj Risteski uz taj atraktivan restoran u kojem vrijeme prebrzo prolazi, proizvodi ohridske bisere pod brendom Risteski.
Najpoznatiji specijalitet ohridskog kraja je ohridska pastrva. Uz nju u Ohridskom jezeru živi još 17 vrsta riba od kojih je 10 endemskih vrsta. Sve su jestive, a u ugostiteljskim objektima se uz pastrve najviše nudi jegulje, belvice i plašice od čijih se ljuski proizvode Ohridski biseri.
Restorani su brojni, a osobno mogu istaknuti samo nekoliko njih koje smo posjetili, jer su po nečemu bili posebni. Hotel Inex Olgina**** ima ambicije polaganog blagovanja u kome možete uz uobičajene makedonske specijalitete uživati u salati od ohridske pastrve serviranoj u tikvici posutoj pinjolima, juhi od pastrve, filetima pastrve s mladim krumpirom i brokulom...
U centru Ohrida nalaze se restorani Sveta Sofija u kojem imate osjećaj kao da se nalazite u predvorju istoimene crkve koja se nalazi odmah uz restoran i restoran Belvedere (Kod Četkara) u kome se uz meze i roštilj goste do sitnih sati animira i živom muzikom.
Najopjevaniji grad u Makedoniji je Bitola, a dok se vozite prema njoj, vozite se i kroz nepregledne voćnjake prespanskih jabuka. Bitola privlači i puno posjetitelja iz Turske jer je i rodni grad Ataturka te se u Muzeju Kemal Ataturka, uz mnoštvo dokumenta čuva i prepiska s njegovom ljubavi iz Bitole.
Ako iz Bitole nastavljate dalje vožnju prema Skoplju, prolazite na sjeveru Pelagonijske doline i kroz Prilep - grad kraljevića Marka čije vizure još zanimljivijima čine Markove kule. U obližnjem Pletvaru je kamenolom s kojeg je mramor uljepšao i Bijelu kuću u Washingtonu i džamiju u Abu Dabiju. Dalje put vodi kroz vinorodni Veleški i Tikveški kraj u kome rastu sorte grožđa (a kasnije i vina): vranac, prokupac, kratošija... od crvenih i smederevka, žilavka, talijanski rizling... od bijelih. Ovdje kao i posvuda po Makedoniji, poljoprivrednici prodaju uz cestu svoje voće i povrće. Primjerice cijena kašete lijepih bresaka je 100 MD (oko 1,70 €) pa se i iz okolnjih zemalja gastroljupci koji sami pripremaju svoje zimice dolaze u Makedoniju snabjdeti s namirnicama.
Mnogi turisti dolaze u Makedoniju na organizirane obilaske samostana, na planinarenje i istraživanje prirode. Državna Agencija za promociju i pomoć u turizmu Makedonije, koja je na čelu sa svojim direktorom Ljupčom Janevskim i voditeljicom puta Živkom Cvetkoski Andonoski bila organizator putovanja za novinare na kome su upijeni doživaljaji i informacije za ovaj tekst, planira u osmišljavanju daljnje turističke ponude staviti naglasak i na iskonske okuse Makedonije, bazirane na ekološkoj proizvodnji namirnica, tradicionalnim receptima i pićima.
Ukoliko ste željni prirodnih ljepota i okusa te povijesnih vizura, preporučamo suncem okupanu Makedoniju.
Karin Mimica