Najveća hrvatska baza restorana i recepata

S jedne strane kuha se u loncu  janjetina, ona prava s Kornata, onako na  gulaš, s druge slavonski bošpor u tri varijante - s rajčicom, bijelim lukom i rasolom. U nekadašnjoj konjušnici izložba slika s provokativnim nazivom „Ovce koje piju more“, a to je bio i motiv novinarskog okupljanja pod okriljem Fra Ma Fu festivala i njegovog utemeljitelja Gordana Gazdeka.

„Nije bilo dileme da Višnjica, ovaj prekrasni gastro - turistički kompleks, nudi najbolje uvjete za ovakav multimedijalni festival i zahvalni smo što su nas ugostili.Sve naše ideje oni uvijek začine najfinijim začinima.“,  kaže Gazdek.

Restoran Višnjica je među vodećih 100 restorana Gastronauta, a  dobio je i titulu Restaurant Croatica.

 „Imanje je staro više od 200 godina  i rijedak je primjer obnove gospodarske baštine ruralnih područja sa željom da postane reprezentativno ekološko agroturističko imanje gdje će i mladi moći naučiti kako se nekada živjelo.“, kaže voditeljica imanja Ksenija Plantak.

Iz improvizirane kuhinje dopiru mirisi janjećeg gulaša. Kad je gotov čeka se bogme u redu za porciju.

 „Janjetina je s Kornata kuha se  kao klasični gulaš. Na biljnom ulju poprži se  luk doda malo mrkvice, krumpira da se raskuha i zgusne, rajčica , bijelo vino i malo graška.“,  kaže mladi kuhar s Murtera.

Morali smo probati i bošpor tu gustu juhu vrlo ukusnu, ma nema veze što je jedemo nakon janjetine.

„Bošpor je juha koja se ovdje  jede za doručak. Nadrobi se u tanjur kruha, obično starijeg, dodaju se čvarci i kobasice ili suho meso i prelije se sa juhom. Kuha se sa zaprškom na koju se dodaje rajčica i voda posoli i zašećeri po ukusu.“, priča mladi slavonski kuhar. Ova svijetle boje je na rasolu i treća na bijelom luku pojašnjavaju nam domaći kuhari.

To je valjda doručak za težake, pomislim.

Idemo dalje za njuhom i mirisom. Nekadašnji boksovi za konje u Pastuharni uređeni u tradicionalnom stilu kriju slatku tajnu.

„To su kolači naše poznate i nagrađivane slastičarke Sandre Jadek iz Slatine s kojima je osvajala medalje.“, pričaju nam mlade slavonke.

Bijela pjenica na podlozi od badema, praline od domaće šljive i domaće rakije viljamovke s crnom čokoladom na podlozi od bučinog brašna i s bijelom pjenicom te praline od bučinih sjemenki, bijele čokolade i maka sve domaći sastojci iz domaćih OPG-ova. Sandrine kolače poznaju svi u Slavoniji i šire, a u Višnjici bili su apsolutni hit i nestali su u trenu.

Sa svih strana dopire glazba, pleše se malo slavonskih kola malo onih s Murtera. Pjeva se, recitira. A  Ovce koje piju more mame znatiželjne posjetitelje.

„Ma ne piju ovce more na Kornatima“, kaže Stanko Ferić, „ali privukla me kao reportera ta priča. Poslali su me  tamo kao mladog novinara prije tridesetak godina, da ih pronađem. I kad sam došao na Kornate zaljubio sam se u njih. Ne samo  u ljepotu otoka, već prije svega ljudi. Nisu Kornati pusti, oni su naseljeni, tu živi 31 stanovnik. Počeo sam ih fotografirati i njih, ovce, i ljude koji žive u tom dijelu Kornata i tako je nastala ova izložba. I moram reći silno sam ponosan što su me ti ljudi  kao slavonca prihvatili i što sam postao dio tog ambijenta.“, dodaje Ferić.

I kao na Kornatima u Pustari Višnjica spajala se  slavonska duša sa dušom i ljepotom Dalmacije.

Fra Ma Fu-ovci zajedno s  načelnicima i gradonačelnicima Murtera - Kornata, Solina, Slatine, Sopje …uspjeli su učiniti ono o čemu se u zemlji Hrvatskoj sanja, ali se san još ne ostvaruje - povezali su zelenu i plavu Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju, turizam i agronomiju i gastronomiju, OPG-ove i turističke tvrtke i zajedno misle dalje raditi i promovirati jedni druge, jačati turizam i obostrano se pomagati.