1. Pesto iz Gradeca
vino: graševina Daruvar ‘2002
Krčki knezovi Frankopani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz GRADECA - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio bio DUJAM koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom.
Ovu večer posvetili smo, stoga , ovoj slavnoj obitelji. Sva jela pripremljena su s namirnicama i na način, kako pretpostavljamo da je to bilo u vrijeme kada su na ovim prostorima živjeli i vladali krčki knezovi Frankopani.
2. Marenda krčkih knezova Bartola i Vida
vino: chardonnay Nespeš ’02
Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. Godine dva njegova sina: BARTOL I i VID I. Treći sin BARTOL II “bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata”. Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankopanskih potomaka – SVE do Bartola IV i Vida V.
Osmislili smo njihovu marendu kroz nareske od sušenog mesa (obzirom da u srednjem vijeku način očuvanja namirnica bio je uglavnom: sušenje i soljenje.)
Pored svinjskog pršuta tu su i naresci od medvjeda i jelena u košaricama od luka..Predstavljamo vam Marendu knezova Bartola i Vida!
3 Juha Bele III
Bela III naslijedio je na hrvatko ugarskom prijestolju Stjepana III i kao takav imao je pravo na svoju “baštinu” tj. na Hrvatsku i Dalmaciju a ujedno je bio predodredjen za Emanuelova nasljednika u Bizantu. Za ženu je dobio carevu kćer, zbog njega je uvedena titula despota (najviši položaj u carstvu nakon cara). Beli je bila namijenjena izvanredno značajna uloga u povezivanju ugarskog kraljevrstva s Bizantom u jednu cjelinu koja bi svojom snagom, bogatstvom i autoritetom podsjećala na najblistavija razdoblja rimsko-bizantske povijesti.
Ali, caru Emanuelu rodio se sin, razveo se od careve kćeri , ostavljen mu je “samo” ugarsko prijesto a pored toga Bizant je zadržao vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji koju Bela preuzima tek smrću Emanuela.
U čast kraju Beli III probati ćemo sada kiselu krem juhu od suhih mahunarki sa poširanim prepeličjim jajem servirano u zdjelici od tijesta – koju nakon konzumiranja juhe možete i pojesti.
4. Žgvacet krčkih otočića
vino: Ivan Dolac ’01, Badel 1862
Srednjevjekovna kuhinja poznata nam je samo iz zapisa bogatih, jer siromašni su se u to vrijeme jedva prehranjivali. Da podsjetimo na neke pojedinosti. U doba srednjeg vijeka jelo se mnogo kaša i gustih juha od žitarica i to onih koje danas rijetko upotrebljavamo kao što su: heljda, ječam, sirak i dr.
Namazi su bili poznati, od onih najjednostavnijih kao što je svinjska mast do raznih jetrenih i mesnih pašteta. Posebna skupocjenost bili su začini: najvrjedniji je bio papar, zatim cimet, muškat i dr. a šafran je primjerice imao cijenu kao jedan konj. Međutim začini su najvjerojatnije nakon dugih mjeseci putovanja iz dalekih krajeva bili manje aromatični a služili su ponajprije za pokrivanje neugodnih mirisa ustajale hrane.
I vina su uglavnom bila kisela a to se nastojalo pokrivati grožđicama, cimetom, medom i ostalim začinima. Da bi se spriječilo zaraze mesom i ribom, uobičajeno je bilo presoljavanje hrane.
Ljekovito bilje u srednjem su vijeku najviše koristili liječnici a knjiga kaže “da i kuhari otkrivaju korist od bilja”. mažurana, basilikum i timijan nisu bili poznati u Europi za razliku od peršina, kima i peperminta. Meso se solilo i sušilo, koristilo se mnogo divljači i mesa iz prirode. Uporaba jaja i mlijeka u receptima pojavljuje se tek 1491. Godine.
Uobičajeno je bilo jela bojati, kako pečenja tako i slastice: zelena boja od špinata i peršina, crna od crnog višnjina soka, crvena od crvene repe ili voća, žuta od šafrana ili jaja, smeđa od luka.
Bademi i marcipan bili su namirnice koje nisu smjele nedostajati u kuhinji srednjeg vijeka a, umjesto šećera začinjalo se sa medom. Tek u XV. Stoljeću 11 funti šećera vrijedilo je kao jedan konj. Dobivanje šećera iz šećerne repe otkriveno je tek 1747. godine.
Svečani srednjevjekovni menu sastojao se od 15 – 20 jela. Ono čega nije bilo su: tanjur i vilica. Drveni podmetači za srebrne i zlatne tanjure bili su poznati ali uglavnom se jelo iz zajedničkih zdjela. Zato su i srednjevjekovni sosovi bili masni i gusti.
Nož je u srednjem vijeku nošen za pojasom i bio je osobni pribor, stoga smo vam ga i večeras dali na ulazu. Ipak, svatko od nas ima večeras svoju žlicu što je u seoskim domaćinstvima srednjeg vijeka bila rijetkost. Jedan od glavnih izvoznih proizvoda otoka Krka u doba Frankopana bili su zečevi koji su nastavali okolne krčke otočiće. U čast ove, za prehranu u srednjem vijeku, važne namirnice pripremili smo vam slijedeće jelo: zečji žgvacet u umaku od aromatičnih trava sa šumskim voćem.
5. Modruški složenac
vino: Rose Benkovac
“U ime svetoga trojstva i nedjeljivog jedinstva, Bela po milosti božjoj nasljedni kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Rame. Kako se vjernost povećava, kada se korist iz vjernosti nagrađuje dostojnom naknadom, smatramo dostojnim obilatije otvoriti ruku kraljevske darežljivosti onima koje našoj mislosti preporuča prokušana dugotrajna vjernost i trajno iskazivanje odanosti. Uzimajući stoga u bzir dobronamjernijim okom iskrenost i podanost našeg ljubljenog i vjernog kneza Bartola, predali smo njemu i njegovim nasljednicima po nasljednom pravu svu zemlju, koja se odnosi na modrušku županiju sa svim pripacima i svim prihodima, da je trajno posjeduju, na temelju ovakvog sporazuma, da spomenuti knez u naknadu za primljeni beneficij sudjeluje u vojskci naše jasnosti unutar granica kraljevrstva s deset oklopnika, a izvan kraljevrstva neka nam služi sa četiri oklopnika, ali ipak neka dodje na poziv u ono vrijeme, kada bude hrvatska vojska općenito pozvana kraljevskim nalogom u vojnu”.
U čast modruškog posjeda koji je svojevremeno obuhvaćao i Vinodol slijedeće jelo je Modruški složenac od povrća (kupus, mrkva i tikva) te ovčjeg i govođeg mesa.
6. Pečenje frankopanskih kaštela
vino: Ivan Dolac barrique ’99, Badel 1862
Krčki knezovi ime FRANKOPANI uzimaju tek nakon mnogo godina svoje pristutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh).
Potomci ove obitelji bili su hrvatski potkraljevi i banovi. Posjedi Frankopana protezali su se osim otoka Krka i na Trsat, Bakar, Kraljevicu, Crikvenicu, Vinodol ali i Otočac, Brinje, Modruš, Senj a u neko vrijeme i na dalmatinske otoke a kroz ženidbe njihov je utjecaj bio i preko granica današnje Hrvatske. Na vrhuncu svoje moći Frankopani su posjedovali teritorij jednak polovici današnje Hrvatske.
U čast svih frankopanskih kaštela i predivnih dvoraca koji su nam ostavljeni na čuvanje i pažnju služimo slijedeće jelo: Nazvali smo ga Pečenjem frankopanskih kaštela a sastoji se od pečenog fazana i odojka s prilozima: dinstani crveni kupus, pečeni maruni, okruglice od kruha, dinstana kisela repa i gljive na žaru.
7. Slastice Katarine Frankopan
vino: Pelješac
Knezovi Frankopani omogućili su našim franjevcima dolazak na otočić Košljun (kojeg ćete sutra moći posjetiti). Ivan VII i Martin Frankopan dobili su od Pape Nikole V dozvolu (bulu- koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun 1447. Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankopana obnovio se samostan na Košljunu.
Ivan Frankopan – pjesnik, usadio je ljubav za otok i svojoj kćerci Katarini Frankopan. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana “u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun 9 godina iza svoje smrti 1529. godine.
Lijepoj i darežljivoj Katarini Frankopan posvećujemo večerašnji desert koji se sastoji od presnaca – tradicionalnih slastica otoka Krka, slatkih zagrisaka od smokava, badema, oraha i marcipana uz sušeno voće. Slastice Katarine Frankopan.
Urotničko medeno vino
1671. godine “Judicium delegatum” – posebno određen sud osuđuje Frana Krstu Frankopana na smrt zato što nije prijavio Petra Zrinskog i što je pozivao na ustanak. Ban Petar Zrinski osuđen je zato što je htio postati vladar.
Knez Fran Krsto Frankopan u zatvoru u Bečkom Novom Mestu piše zbirku pjesama “Gartlic za čas kratiti” a Zrinski piše svojoj supruzi Katarini Frankopan – sestri Frana Krste Frankopana: "Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vekivečne sastanemo. Već ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil."
I Fran Krsto Frankopan piše oproštajno pismo svojoj supruzi : "Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božje milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli."
U čast knezovima Franu Krsti Frankopanu i Petru Zrinskom osmislili smo za ovu večer stoga: “Urotničko medeno vino”.