Guštanje, meračenje, sitna zadovoljstva koja nas usrećuju, izazivaju osjetilna veselja, dižu raspoloženje i spontano rezultiraju smiješkom na licu - puno ih je Sarajevo.
Jedinstveni grad, u kome se prožimaju istok i zapad, povijest i sadašnjost, domaćini i gosti.
Na Baščaršiji šarenilo, turisti iz cijelog svijeta i lokalni stanovnici koji po svojim radnjama s istim žarom u očima proizvode, što već proizvode na načine na koje se to radi stoljećima. Oko 140 raznih malih obrta na raspolaganju je za razgledavanje i kupovinu.
Najzastupljeniji su kujunđije koji u svojim dućanima / radionama u bakru, srebru i zlatu osim nakita, kuju džezve za kavu, tanjuriće, ibrike… Teško da ćete proći kroz Baščaršiju, a da vam netko nije filigranirao ime u nekom od uporabnih predmeta.
Kada se već odlučite kupiti nešto što će u vašem domu trajno evocirati Sarajevo, valja po putu pokupiti i znanje, kako kroz te predmete prenijeti i dio atmosfere.
Jedan od dnevnih meraka u Sarajevu je ispijanje kafe. Ne na one brze espresso načine, već polako, uživajući u svakom gutljaju, a i prije nego što do njega dođe.
Puni potencijal doživljaja podrazumijeva i proceduru, pa evo kako to Sarajlije rade. Kavu u zrnu se prvo ručno samelje mlincu za kavu kojeg možete kupiti kod nekog od kujunđije. Ako vam se to ne da, odete u prodavaonicu u kojoj prodaju ručno tucanu kavu.
Na fotografijama koje krase zidove Tucane kahfe Dibek možete razgledati kako su kahfu kod njih tucali brojni poznati ljudi, uključujući i bivšeg predsjednika Mesića.
Potom odete na kavu uz edukaciju / demonstraciju kako je pravilno pripremiti i poslužiti. Kako rasporediti pjenu od kave, koliko dugo u njoj namakati žličicu na kojoj je kocka šećera, kako prije nje popiti gutljaj vode, a zadnji gutljaj spojiti s kockom rahatluka, nas su učili u Bosanskoj kafani Index, koja i dalje sarajevske studente časti kavom kada joj prezentiraju Index u koji je taj dan upisana najviša ocjena.
Uz kavu paše i baklava. Priprema za prodaju baklava po starim receptima djelatnost je kojom se bavi Baklava. Domaćini nam kažu da klasične sarajevske od drugih balkanskih inačica baklavi, razlikuje što baklave do pola ostaju namočene u agdi (slatkoj tekućini) pa gornji sloj zadržava rahlost.
U Muzeju pozorišne umjetnosti i književnosti su nam uz muzejske posatve, prezentirali i džandar baklave koje oblikom uopće ne liče na baklave narezane na rombove kakve inače viđamo, a okusima vode u nebo. Tuljaste su i punjene slatkim kajmakom i orasima.
Manje tolerantni su Sarajlije kada je burek u pitanju. Kažu da bez obzira što korijen riječi burek (tur. börek, alb. byrek, grčki: μπουρέκι ili μπουρεκάκι) podrazumijeva jela od razvučenog tijesta s raznim punjenjima, u Sarajevu burek može biti samo od mesa, a ostalo (s punjenjima od sira ili povrća) su pite.
Kada smo kod mesa, ponos grada su i ćevapi i razne ćevabdžinice. One su i bilo grada koje jednako posjećuju i domaći i turisti. Domaći ponekad biraju ćevabdžinice i prema tome za koji nogometni klub navijaju, pa se tako navijači Željezničara okupljaju kod Želje, a Sarajeva kod Ferhatovića.
Specijalitet koji u Sarajevu svakako treba probati je i sagan dolma. Sagan po posudi u kojoj je serviraju, a dolma po povrću punjenim mesom koje se u njoj pirja.
Vrhunsku smo probali u jednostavnom restoranu Pod lipom na Baščaršiji.
U centru Sarajeva treba odraditi i turističku rutu. Obićno započinje ispred Gradske viječnice, preko puta koje se nalazi restoran bosanskih specijliteta Inat kuća, koji je kamen po kamen zbog inata prebačen preko Miljacke, kako bi se napravilo mjesta za Gradsku vijećnicu.
Treba posijetiti i Morića han koji je od 16. stoljeća pružao gostoprimstvo karavanama i putnicima, a danas je živopisno mjesto koje spaja ugostiteljtsvo i prezentacije starih zanata. Tu su arhitektonski simboli 4 religije prisutne u Sarajevu: Gazi Husrev-begova džamija, Jevrejski hram i Muzej Jevreja BiH, Stara pravoslavna crkva, Katedrala Srca Isusova te Latinska ćuprija.
Šetnja podrazumijeva i da treba popiti vode sa Sebilj česme da se vratiš u Sarajevo te se slikati s jednom nogom na istoku, a drugom na zapadu u centru grada.
Za obilazak znamenitosti je praktično kupiti Sarajevo City Card - digitalni ključ grada, koji omogućava ulazak u muzeje, javni prijevoz i žičaru iz centra grada do Trebevića.
Vožnja žičarom do Trebevića traje osam minuta, a kako se gondola polako diže na 1600 m visine, otvaraju se fantastični prozori Sarajeva i njegove okolice.
Vraćati se možete i pješačkom stazom.
Zelenilom je puno i izletište i prirodni rezervat Vrelo Bosne oko izvora rijeke Bosne. Udaljeno je 15-ak km od Baščaršije. Prirodni slapovi, labudovi po rijeci i niz mogućnosti za rekreaciju, dio su oaze pored grada. Do Vrela Bosne se možete provozati i fijakerom.
Trenutačno su zelena i četiri brda iznad Sarajeva (Trebević, Jahorina, Igman i Bjelašnica), a zimi privlače brojne skijaše. Nas je u ovo doba godine privukao na Bjelašnicu i restoran Javorov do. 
Za aperitiv nude šišarku - rakiju od borovih iglica, a potom slijedi revija sjajnih bureka i pita te mesnih i slatkih delicija.
Iz restorana se pruža pogled na kameni amfiteatar i zelenilo sa mnoštvom sadržaja, koji uključuju i Zip line, Motorik park i Adrenalinski park.
Za gušt na gušt, i merak na merak skupljenim i opisanim u ovom tekstu autorica zahvaljuje Turističkoj zajednici grada Sarajeva i agenciji Sarajevo Insajder, koji su organizirali turu za novinare, na incijativu Udruženja turističkih novinara Bosne i Hercegovine u osnivanju.
