Šangaj i okolica

U današnje vrijeme Interneta, putovanja, televizije, vremena kada informacije lako kolaju, rijetko nam se može dogoditi da o nekoj zemlji steknemo potpuno pogrešan utisak. Moja saznanja o Kini kretala su se kroz prizmu kineske kuhinje i restorana, jeftinih kineskih proizvoda i radne snage, te svijesti o povijesti prebogatom drevnom kulturom i suptilnosti ugušene komunizmom, u kome se država petlja u svaki segment života svojih osiromašenih stanovnika.
Kada je FIJET (Međunarodna udruga turističkih novinara i pisaca o turizmu) najavio svoj 52. kongres u Kini, bez obzira na brojne materijale koji su prethodili kongresu, nitko nas nije mogao pripremiti na kulturološki šok koji nas je dočekao u Šangaju, gradu budućnosti s kojim se trenutačno ne može mjeriti niti jedna evropska metropola.
Šuma nebodera, nama još nepoznati zadnji krikovi tehnologije na svakom koraku, smirena, a savršena uslužnost građana, najbrži vlak na svijetu, kafići u kojima se naručuje komandnom pločom ugrađenom u stol, spoj najbogatije kulture, savršenstva tehnologije i organizacije grada uređenog po feng shui principu. Na ulici možete primjerice birati između tradicionalne kineske masaže leđa, glave ili stopala, jer maseri šeću sa svojim stolčićima za klijente ili se 15 minuta odmoriti ispod futurističke kacige za masažu glave ili lica.
Primanja stanovnika Šangaja su trenutačno u razini s našima, s time da je sve višestruko jeftinije. U prometu nema gužve, jer je javni prijevoz savršeno organiziran, a uvjet za osobni automobil je i rezervirano parkirno mjesto. Nehumana odluka vlade koja je davno ograničila natalitet na jedno do dvoje djece po paru, rezultirala je da dijete svake obitelji koja je to ispoštovala već sa 5 godina uz državne poticaje obrazovanju vlada jednim svjetskim jezikom, jednom umjetničkom vještinom i matematikom. Ti mali, slino željeni prinčevi i princeze svake obitelji su danas došli na vlast i napravili od svoje države zemlju koju će ostale zemlje možda stići za nekoliko stotina godina.
Glavni domaćin kongresa FIJET-a bio je po broju stanovnika pet puta veći od Hrvatske - grad Šangaj i njegova Turistička zajednica. Našu je delegaciju predvodila predsjednica FIJET-a Croatia i članica svjetskog izvršnog odbora FIJET-a – Tina Eterović Ćubrilo. Sudionici kongresa su bili smješteni u The Portman Ritz-Carlton-u, odakle su nas domaćini svakog dana upoznavali s dijelom svoga fascinantnog grada i njegove okolice. Turistička ponuda se kreće u ogromnom rasponu, od posjeta starim  Yuyuan vrtovima, preko bazara i čuvenog Lvbolang Dimsum restorana do futuristički uređenog  5,28 km2 velikog područja za Word Expo 2010.
Šumu Šangajskih nebodera najljepše je proučavati sa broda, tijekom krstarenja rijekom Huangpu. Najorignalnije su arhitektonski riješeni Oriental Pearl TV Tower i neboder sa najvišim staklenim krovom na svijetu po kome se može šetati - Shanghai World Financial Center. U Šangaju možete pogledati i vjerojatno trenutačno najbolju multimedijalnu akrobatsku predstavu na svijetu: Acrobatic Show - "ERA - An Intersection of Time. 
Uz uravnoteženu i zdravu prehranu, građani svakoga dana, ujutro i popodne imaju mogućnost vođenog vježbanja tai chi-a u parkovima i na ulicama. 

U Šangaju je posebno poznata punjena tjestenina koja se kuha i servira na pari u drvenim posudama, te proljetne rolice - sprig rolls. Šangajsku kuhinju zovu i kuhinjom ribe i riže, a odlikuje je niz namirnica iz mora, te u odnosu na druge kineske kuhinje, češće korištenje rižinog vina, tamnog rižinog octa, te soja sosa sa šećerom.
Oko dva sata vožnje od Šangaja nalazi se u provinciji Jiangsu, grad  Suzhou poznat kao Venecija orijenta, grad klasičnih kineskih vrtova i domovina svile.
Ako se nalazite u tom dijelu svijeta svakako vrijedi posjetiti Hangzhou koga je i Marco Polo nazvao rajem na zemlji. Na njegovom području nalazi se jezero West lake na kome je pod direkcijom Zhang Yimou, režisera i otvorenja Olimpijskih igara u Pekingu osmišljena predstava – bajka koja se odigrava na površini jezera Real scene performance- Impresssion West lake. Predstava je fascinantan spoj ljepote prirode, nadmoćne tehnike potpomognute svim efektima te glume, pjesme i plesa preko tisuću sudionika. Hangzhou je poznat po delikatesama – vodenim kestenima i jestivim lotosima. Preko 5000 godina je domovina zelenom čaju, danas najpoznatijem sa njegove plantaže Dragon Well, na kojoj je zeleni čaj razvrstan prema čak 18 vrsta gradacije kvalitete. U blizini plantaže nalazi se jedan od najvećih i najbogatijih budističkih hramova u Kini Linying Temple.
Na povratku u Šangaj, vrijedi posjetiti Fengjing – vodeni grad star preko 1500 godina.

Kada Kinezi pričaju o svojim gastronomskim navikama, rado će vam u šali reći da jedu sve osim stola. Dugo godina neimaštine učinili su ih maestrima u izvlačenju najboljeg što bilo koja namirnica može dati i nevjerojatnim, vrlo ukusnim kombinacijama namirnica uz majstorsku pripremu.
Nema debelih Kineza, kao sto smo i mi ostali vitki i oporavili organizam zdravo pripremljenom hranom, ma koliko se naši domaćini iz gradskih i turističkih uprava trudili da nas hrane svakog dana tri puta, svakog puta desecima svojih specijaliteta. Minimalne količine štetnih rafiniranih ugljikohidrata koji su inače dio naše svakodnevne prehrane bili su zamijenjeni maštovitim jelima baziranima na povrću i klicama u kojima je meso uglavnom korišteno kao začin. Ljuto, slatko, slano i kiselo, principi su koji moraju biti zadovoljeni u svakom jelu. Naravno, dodaci su servirani u odvojenim posudicama kako bi ih svatko mogao dodati prema vlastitom guštu.
Okrugli stolovi čije se sredine rotiraju i običaj da na stolu u startu bude onoliko različitih jela koliko je i gostiju, potiču da se svi vesele svakom novom gostu za stolom. Na staklenu površinu stola koja se rotira, slažu se jela u malim zdjelicama i svatko se poslužuje sa svojim štapićima - ovako.  Štapići su obično izrađeni od drva ili plastike. U vitrinama muzeja ili u antikvarijatima možete se diviti primjercima od žada, ahata ili slonovače i naravno, srebra i zlata. Iako se smatra da su se štapići počeli koristiti za vrijeme dinastije Shang (XVII-XI st.pr.n.e.), vjerojatno su Kinezi tako konzumirali svoja jela još mnogo prije. Štapićima se jede sve osim juhe koju se jede porculanskom žlicom.
A jede se sve sto hoda i raste. Malo degutantno iz naše perspektive u startu, ali niti na naše navike nabadanja životinja u komadu s glavom na ražanj ili pokazivanja žive ribe koja se još batrga na pladnjevima, gosti iz Amerike i Evrope ne gledaju blagonaklono. Dodajmo još naš specijalitet tripce ili visoko cijenjene jegulje i žabe, pa ćemo možda bolje moći razumjeti njihove škorpione i crve na ražnjičima, pripreme jaja iz kojih eto, samo sto se nije pilić izlegao ili zmije koje su po okusu negdje između piletine i janjetine.
Kineska kuhanja se temelji pretežito na kratkotrajnom kuhanju na jakoj vatri, sastojaka narezanih na kockice ili štapiće. Porcije su obično manje u odnosu na zapadnjačku kuhinju, a normalan se obrok sastoji od većeg broja priloga. Većina jela sprema se u wok-u – velikoj gizanoj ili čeličnoj posudi u kojoj se može kuhati, pržiti, peći i pirjati. Wok skraćuje vrijeme kuhanja i pojednostavljuje pripremu.
Riža se poslužuje kao što mi poslužujemo kruh.  Najčešće se priprema riža duguljastog zrna, vrste basmati ili affine na način da u wok (ili običnu posudu za kuhanje) ulijete litru vode, pustite da zavri, pa dodate 250 g riže koju ste prethodno oprali u hladnoj vodi i osušili. Kada voda ponovno zavri, poklopite posudu, smanjite vatru i pustite rižu da se kuha dvadesetak minuta. Wok maknite s vatre, rižu pustite da odstoji desetak minuta u pokrivenoj posudi, dok ne upije svu vodu, pa tek tada poslužite. Rižu se obično kuha bez soli, no, ako želite, vodu za kuhanje riže uvijek možete posoliti.
Neki od specijaliteta koji su nas se posebno dojmili su na bazi vodenih kestena, lotosa i bambusa. Vodeni kesteni su crvenkaste boje i nemaju ništa zajedničko s normalnim kestenima. Radi se o plodovima jedne biljke koja raste na dnu močvare. Ova namirnica koristi se u mnogim receptima, a na Zapadu je možemo naći u prodaji isključivo konzerviranu, u specijaliziranim trgovinama. Isto važi i za lotos koje se često servira kao predjelo, mariniran ili ušećeren. Ima slatkasti okus i strukturu sličnu balancanima. Bambus možete pronaći konzerviran i u nekim našim bolje opremljenim trgovinama.
Uz jelo se najčešće pije zeleni čaj ili kinesko pivo. Kako se kultura pijenja vina razvija tek nekoliko posljednjih godina, kineski vinogradi ne mogu niti približno zadovoljiti potražnju, pa su kinezi zakupili nasade grožđa i vinarije od Francuske do ČiIea. Žestica ima kao i kod nas, svih vrsta, s time da je kineski specijalitet rakija od zmija, kojoj pridaju i afrodizijačka svojstva.
Obično, kada čovjek ide na put, na drugi kraj svijeta, želi iskoristiti vrijeme 100% te vidjeti i doživjeti što više jer smatra da je to putovanje na koje se odlučuje jednom u životu. Od kada smo se vratili, nekolicina nas cijelo vrijeme prati last minute letove, kako bismo bez obzira na daljinu, mogli što prije opet otići u Kinu. 
Iz naše baze recepata Kineske kuhinje preporučamo: Bijeli kineski ravioli, Juha od kupusa i račića, Juha od peraja morskog psa, Karamelirana riba, Karamelizirano voće, Kolačići od sezama, Kunić sa sojinim klicama, Kupus s gljivama, Lubin s pet okusa, Lubin s pet okusa uz prilog od riže na kiselo-slatki način, Pastrve u kiselo-slatkom umaku, Patka s ananasom, Patlidžani u umaku, Pečena riža, Proljetne rolice - Springrols, Rakovi na šangajski način, Ravioli kuhani na pari, Ravioli punjeni nadjevon od puretine, Riba na kiselo-slatki način, Rolice u sojinom umaku, Šangajski ravioli, Slatko-kiseli umak, Smotuljci na proljetni način, Špageti na sečuanski način, Trobojni ravioli i Zavežljaji kuhani na pari
Tekst: Karin Mimica
Fotografije: Ančica Jurković i Nikola Serdar