„Zimi dolaze skijaši, a ljeti svi ostali.“, kažu s ponosom stanovnici Banskog, a imaju i na što biti ponosni. Ovaj pitoreskni bugarski gradić podno planine Pirin prvo je stekao slavu kao jedno od najboljih skijališta, a potom sadržajem i aktivnostima koje nudi postao i omiljena ljetna destinacija.
Goste tijekom cijele godine privlače kamene ulice, autentične mehane u kojima se stoljećima njeguju lokalni recepti, hoteli s vrhunskim spa centrima na prirodnim termalnim vodama te netaknuta priroda Nacionalnog parka Pirin.
Pogled iz Banskog prvo seže do zelenih planina koje ga okružuju, a potom se proteže na vrhove planina koji su i ljeti pod snijegom.
Šetnja središtem Banskog vodi popločanim ulicama pokraj kamenih kuća s drvenim balkonima i širokim strehama, starih crkava, obrtničkih radionica i živopisnih mehana.
Za stolom je najlakše upoznati Bansko
Kako bi sačuvali stoljetnu kulinarsku i kulturnu baštinu svoga kraja, ugostitelji i turistički djelatnici pokrenuli su projekt Unique Bansko. Ovu cijenjenu oznaku nosi 12 mehana koje ispunjavaju stroge kriterije. Vlasnici moraju biti rođeni mještani Banskog koji posao često prenose s koljena na koljeno; namirnice lokalne, recepti tradicionalni, a ambijent u etno stilu, u kamenu i drvu, uz obvezan kamin (ognjište) te konobare čije su uniforme inspirirane narodnim nošnjama. Večeri prati tradicionalna bugarska i folklorna živa glazba. Većina glavnih jela satima se lagano krčka u zatvorenim glinenim posudama na tihoj vatri, a na otvorenom roštilju nad drvima peku meso i povrće.
Kada na ulazu ugledate oznaku Unique Bansko, znate da vas ne čeka tek još jedan restoran, nego susret s tradicijom i okusima, doživljaj za sva osjetila, poseban i samo Banski.
Ono što bansku kuhinji izdvaja od ostalih je začin čubar (planinski vrisak) koji u Banskom ima kultni status. Radi se o biljci koja ljeti prekriva padine Pirina i daje onaj specifičan, prepoznatljiv miris banskim specijalitetima. Njegov koncentrirani okus podsjeća na mješavinu divljeg origana, timijana i crnog papra, s blagom notom mentola. Uz atraktivan okus, smanjuje i težinu koju mogu izazvati kalorijama bogata jela.
U živopisnim ambijentima punim detalja iz lokalne povijesti, obrok obično započinje salatama u kojima su rajčica i krastavac spojeni s bugarskim bijelim ovčjim ili kravljim sirom, paprike i rajčice su s njime zapečene, a oduševljava i varijanta sira zapečenog sa smokvama ili mljevenim lješnjacima ili orasima s medom. Uz njih se poslužuju namazi na bazi paprika, patlidžana i svježeg sira aromatiziranog biljkama s Pirina.
Slijede mesni specijaliteti pripremljeni na ognjištu na koje imate pogled, često tri-četiri različita na jednom pladnju. Gastronomske divote se nastavljaju jelima pripremljenim u glinenim posudama – Čomlek (Chomlek) – komadi teletine ili svinjetine s krumpirom, crnim vinom i začinima među kojima je i čubar; Kosturela (grah) s kiselim kupusom i rebarcima; koljenica s krumpirima začinjenim planinskim koprom, različiti gulaši. Deserti se pripremaju s domaćim džemom ili jogurtom, medom i šumskim voćem.
Tijekom četiri dana boravka imali smo priliku upoznati nekoliko mehana. Svaka od njih bila je istodobno i potpuno banska, ali i jedinstvena, sa svojim obiteljskim receptima, pričama i domaćinima.
Prvi susret s banskim ambijentom i okusima dogodio se u Mehani Metoha, smještenoj u samom srcu staroga grada, na trgu nazvanom po pjesniku Nikoli Vapcarovom. Prolaskom kroz voltu, ulazite na terasu opasanu kamenim zidovima, a potom u prostor dekoriran bocama i starim fotografijama. Plaketa Unique Bansko je na počasnom mjestu.
Dio uvodne bogate meze su i pečeni sir sa smokvama i medom te paprike i rajčice zapečene sa sirom.
Pored mesnih delicija s roštilja, u velikim glinenim posudama su poslužene svinjske koljenice koje su se krčkale s krumpirima i banskim začinskim biljem. Crno vino kuće je bilo toliko dobro da druga vina nismo ni poželjeli probati.
Na istom trgu, s druge strane, nalazi se Mehana Chevermeto, a ispred nje, pored ulaza, polako se vrti janje na ražnju.
Prostor u koji ulazite je pun šarenih etnografskih detalja, a drvene grede krase nanizane glavice luka i češnjaka. Veliko otvoreno ognjište smješteno je u središtu restorana punog etnografskih detalja. Stol se i ovdje puni postupno. Za početak stižu meze i namazi od sira, pečene paprike i rajčice punjene slanim bugarskim sirom, tople pogače sa sirom te zapečeni sir s orasima i gljivama.
Potom pažnju privlače mesni specijaliteti koji se pred vama peku na velikom otvorenom ognjištu u središtu prostorije,
a potom atraktivno slažu u mesnu piramidu.
Uz pratnju žive bugarske glazbe i mirisa drva, vrlo se lako zaboravi na vrijeme.
Nekoliko koraka dalje, blizu crkve Svete Trojice smjestila se u autentičnoj kamenoj kući kultna Mehana Dedo Pene, gostionica koja neprekidno živi još od 1820. godine. Nekada svratište trgovaca i putnika, danas je jedan od simbola banskog gostoprimstva i čuvar lokalne gastronomske baštine.
Domaćini, Yulia i Boris Popov su među osnivačima Unique Bansko, a svako jelo koje izlazi iz njihove kuhinje prati priča o kraju, obitelji ili običajima. Obrok je tu i ukusno putovanje kroz povijest.
Pored niza specijaliteta kao što su sarmice od vinove loze, pjenušava jaja s vrganjima, pečene paprike, teleći jezik, jetrica, tripice, zapečeni bugarski bijeli sir s medom i lješnjacima, s posebnim su nam veseljem predstavili kapamu – zaštitni znak banske kuhinje – jelo od različitih vrsta mesa, kupusa, riže, začina i vina koje se polako krčka čak sedam sati.
I kapami poseban okus daje banski, planinski vrisak (čubar).
Tijesto za desert se pripremalo pred nama, a pored njega su poslužene tufahije, još jedan podsjetnik koliko se na ovim prostorima isprepliću različite kulinarske tradicije.
Uz jela se nude lokalna vina, ali i perjanice iz različitih vinogorja Bugarske.
Iznad šanka se nalazi 16 povezanih zvona, a kada ona zazvone znači da netko ima nešto važno za reći, pozvati na zdravicu, a ponekada i počastiti pićem. U trenu se briše granica između nepoznatih ljudi i za stolovima nastaje ono što je zaštitni znak Banskog – zajedništvo.
Nekoliko koraka dalje, uz crkvu Svete Trojice, smjestila se u Mehana Obetsanova, čiji korijeni sežu u 1712. godinu.
Stolovi su smješteni u bajkovitom vrtu, punom zelenila, kamenja i detalja, koji čine posebnim i konobari u narodnim nošnjama. Unutarnji prostor je također pun atmosfere, narodnih rukotvorina i polica sa staklenkama ukiseljenog povrća i drugih lokalnih proizvoda.
I ovdje nude i meze i piramidu od roštilja, a dodatno nas je oduševio gulaš od jelena poslužen u velikoj glinenoj posudi.
Račun donose na panju, pričvršćen sjekirom.
Povijest između restorana
U Starom gradu i danas se mogu vidjeti obrtnici koji njeguju tradicionalno tkanje i predenje vune, pa baština ovdje nije zatvorena u muzeje, nego još uvijek živi. Za doživljaj povijesti je uz Etnografski muzej otvoreno i nekoliko povijesnih kuća. Među njima su kuća Neofita Rilskog, jednog od najznačajnijih bugarskih prosvjetitelja i reformatora školstva, te Velyanova kuća, remek-djelo tradicionalne arhitekture, čiji oslikani zidovi svjedoče o nekadašnjem bogatstvu banskih trgovaca.
Rodna kuća najpoznatijeg bugarskog pjesnika i revolucionara Nikole Vapcarova, koji je pisao pjesme i o industrijskim mašinama, danas je Kuća umjetnosti u kojoj možete preko staklene platforme prošetati reljefom cijelog banskog kraja.
Šetnju je ugodno završiti u ulici Goce Delčev, glavnoj pješačkoj promenadi ispunjenoj trgovinama, galerijama i malim lokalima, prije nego što vas mirisi iz obližnjih mehana ponovno pozovu za stol.
Pirin koji hrani i tijelo i kuhinju
Nakon bogatih banskih stolova, prirodno je krenuti prema planini koja je oblikovala i grad i njegovu kuhinju. Nacionalni park Pirin koji je od 1983. godine pod zaštitom UNESCO-a, jedno je od najvrjednijih prirodnih područja Bugarske. Njegovi granitni i mramorni vrhovi, ledenjačka jezera, stoljetne šume te bogata flora i fauna čine ga pravim rajem za planinare, ljubitelje prirode i fotografe.
Iz ovih su šuma stoljećima stizale divljač, gljive, šumsko voće i aromatično bilje koje i danas imaju važno mjesto u banskoj kuhinji, potvrđujući koliko su priroda i gastronomija ovdje neraskidivo povezane.
Naš put vodio je prema planinarskom domu Vihren, jednom od najpoznatijih polazišta za istraživanje Nacionalnog parka Pirin. Već na putu vrijedi zastati kod Bajkuševog bora, jednog od najstarijih stabala u Europi. Ovaj više od 1.300 godina star bor visok je oko 26 metara, a njegovo deblo ima gotovo osam metara opsega.
Put zatim vodi do planinarskog doma Vihren, smještenog na 1.972 metra nadmorske visine, odakle se otvara pogled prema najvišem vrhu Pirina, Vihrenu (2.914 m), drugom najvišem vrhu Bugarske i trećem na Balkanskom poluotoku. Od doma kratka planinska staza vodi do ledenjačkog jezera Oko, jednog od brojnih jezera nastalih djelovanjem ledenjaka. Kristalno čista voda, kamene padine i vrhovi na kojima se snijeg zadržava prizori su koji vas na Pirinu okružuju.
Termalni izvori i wellness u podnožju Pirina
Bansko je posljednjih godina postalo i jedno od vodećih wellness odredišta. Više od sedamdeset prirodnih termalnih izvora u podnožju Pirina omogućuje da se aktivan dan nastavi opuštanjem u toplim bazenima s termalnom mineralnom vodom.
Za potpuni užitak preporučam smještaj u Grand Hotel Bansko koji spaja hedonizam gastronomije i zdravlja. Njihov wellness i spa se prostire na preko 2.000 kvadratnih metara, a u njemu se nižu unutarnji i vanjski tematski bazeni, saune, prostori za relaksaciju.
Posebno nas je oduševio bazen u kojem se simulira ljetna oluja - zvukom, kišom i munjama na velikom ekranu uzduž bazena.
Tijekom bogatog i sadržajnog doručka u Grand Hotel Bansko, možete promatrati i kako se razvlače kore za svježi burek, a i slažu različite delicije u umjetnička djela veličine zalogaja.
Do hotelskog restorana vodi dugačak hodnik pretvoren u malu aveniju bugarskih vina.
Ukoliko putujete s djecom, dodatne sadržaje nudi i Grand Hotel Therme, u čijem su produžetku mini zoološki vrt te dječji zabavni park i adrenalinski park.
I za kraj informacije
Bansko danas broji oko 15.000 žitelja, ima preko 120 hotela od najviše do najniže kategorije, odlične privatne apartmane i restoransku scenu, povijest i atraktivnu prirodu.
Od Zagreba do Banskog automobilom je oko devet sati. Veći dio puta je autoput, bugarska vinjeta za tjedan dana košta sedam eura i kupuje se online.
Podaci za ovaj tekst su prikupljeni tijekom press ture u organizaciji Turističke organizacije Bansko i udruge Unique Bansko. Veliko hvala članicama udruge Unique Bansko, Yulia Popova, jednoj od osnivačica udruge koja je cijelo vrijeme bila s nama; Zorka Tumbakieva koja je srčano prezentirala projekt udruge; Blagovestki Golevoj koja i sama vodi mehanu s titulom najljepše bašte; predsjedniku Saveza turističkog gospodarstva Bansko Malinu Bistrinu, te Đorđu Mihajloviću, predsjedniku FIJET Srbija, na čiju je inicijativu ovo predivno putovanje i organizirano.
Iz Banskog smo se vratili s osjećajem da smo upoznali kraj u kojem priroda, gastronomija i gostoprimstvo i danas govore istim jezikom.
