- Madijevaca ul. 4
- 23000 Zadar, Zadarska županija
- Telefon: 023 254 440
Kakav je nekada Mediteran zapravo bio?
Ako ste se to ikada zapitali, odgovor možete potražiti u Trattoriji Mediterraneo u Zadru, smještenoj nedaleko od simbola grada, crkve sv. Donata.
Duh starog Mediterana ondje na tanjurima svakodnevno oživljuju Neven Lenić i Robert Pinto, suvlasnici trattorije. Mirisi i okusi koji ovdje nastaju vode nas daleko od prehrambene konfekcije koja je preplavila jadransku obalu.
Mediterraneo spada među mlađe zadarske restorane - startao prije dvije godine. Već i površan pogled na interijer i jelovnik odat će vam da ste naišli vrlo zanimljivo mjesto koje osvaja nenametljivošću. a nije nevažno ni da su cijene pristupačne.
„Kad sam sastavljao jelovnik, koji se najmanje triput godišnje prilagođava klimatskoj sezoni, pa tako imamo proljetno-ljetni, jesenski i zimski, ideja je bila ne samo pobjeći od stereotipa, nego ponuditi i hranu lokalnih proizvođača. Osmislili smo fuziju dalmatinske i talijanske kuhinje, jer vjerujemo da je takva tradicionalna hrana ono što ovdje treba biti u ponudi.
Najveće je priznanje našoj kuhinji što u Mediterraneu rado objeduju ne samo turisti, nego i naši sugrađani. Njihov je favorit juneći obraz u šugu od merlota i borovnica s domaćim njokima od krumpira”, ponosno ističe Pinto.
Pinto je odlično upućen u različite varijante mediteranske kuhinje, što zapravo i ne čudi kad doznate da je, među ostalim, 11 godina u Veneciji vodio vlastiti restoran s tradicionalnom veneto kuhinjom.
„Iako su osnova Mediterraneove kuhinje vrhunski talijanski prehrambeni proizvod poput pašte, riže, brašna za pizzu, mozzarelle i šalše, čak 80 posto namirnica koje koristimo – od mesa, povrća, nagrađivanog ulja, ribe, pa do novigradskih dagnji dolazi od lokalnih, uglavnom malih proizvođača, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Čak je i crni tartuf sa zadarskog područja, jer bijelog tartufa ovdje baš i nema”, kaže Pinto.
Vinsku listu čine birana baranjska vina Vinarije Pinkert u Suzi. U ponudi pića je, među ostalim, i lokalno craft pivo Plavuša, nježni i zaigrani American style blond ale, koje proizvodi Zadružna pivovara Brlog, jedina zadarska craft pivovara.
Među adutima s početka Medinerraneova jelovnika je, bez dvojbe, selekcija ribe na savur s kapulom, grožđicama i pinjolima poslužena s pečenom palentom.
„To je stari venecijanski recept, a radi se zapravo o tzv. siromašnoj ribi, srdeli, spremljenoj u slatko-kiseloj marinadi”, pojašnjava Pinto. Tu su zatim prave novigradske dagnje na buzaru, koje su, tvrde, najbolje baš u Mediteraneu.
Jedan od najtajnijih Pintovih recepata je onaj za zadarsku riblju krem juhu s plodovima mora. Ovoj je juhi trebalo vrlo malo vremena da od pojave na jelovniku stekne poštovanje, popularnost i vjerne konzumente. Sastojke možete samo pogađati, jer kuhari čuvaju svoje tajne bez kojih, uostalom, kuhinje ne bi ni bile tako mistična mjesta.
Ni odluku o glavnom jelu u Mediterraneu nije lako donijeti. Osim već spomenutog junećeg obraza, u najužoj konkurenciji je svinjski lungić s tartufom, te tuna odrezak u umaku od otočkog bilja sa zapečenim povrćem. Tu su zatim sipa na brudet s artičokama, file brancina s pestom od bosiljka i nabujak od tikvica i koromača...
Za naš prvi desert u Mediteraneu na Pintovu preporuku odabrali smo semifreddo od bajama i karamela, tako da zadarski tiramisu s maraškama ostaje za neku drugu priliku.
Semifreddo je poslužen sa fantastičnim umakom od mandarina, koje pak potječu iz Pintova vrta na otoku Ravi, odakle je porijeklom. Ondje od nekoliko stabala, kaže, svake godine dobije tako obilan urod da ga jedva uspije potrošiti pretvarajući ga u umake, marmelade i druge delicije.
Na kraju smo probali i domaći amaro, koji Pinto radi uglavnom za vlastite potrebe. U nizu aromatičnog bilja koje doprinosi konačnoj aromi amara, među ostalim su ruta, majčina dušica, kadulja, te naravno zadarska višnja maraška.
I tu smo skrenuli na raspravu o Maraschinu, svjetski poznatom zadarskom likeru, čija povijest seže u 14. stoljeće, kada je prvi sirup proizveo fratar Bartolomeo, da bi destilacijom došao do likera.
„Maraschino je danas jedno od najpodcjenjenijih pića” smatra Pinto. A tijekom stoljeća Maraschino je bio piće društvene elite. Priča kaže da su ga pili Casanova, Napoleon, Hitchcock i Baudlaire i mnogi drugi. Pio se na britanskom kraljevskom dvoru, pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi Titanica. O Maraschinu je pisao i Honoré de Balzac u romanu "Un début dans la vie" iz 1842. godine.
Na kraju nam je Robert Pinto ljubazno pristao otkriti svoj recept za jelo koje se omililo kako turistima, tako i Zadranima: Juneći obrazi u umaku od vina i borovnica s njokima od krumpira.
Nives Matijević
Ako ste se to ikada zapitali, odgovor možete potražiti u Trattoriji Mediterraneo u Zadru, smještenoj nedaleko od simbola grada, crkve sv. Donata.
Duh starog Mediterana ondje na tanjurima svakodnevno oživljuju Neven Lenić i Robert Pinto, suvlasnici trattorije. Mirisi i okusi koji ovdje nastaju vode nas daleko od prehrambene konfekcije koja je preplavila jadransku obalu.
Mediterraneo spada među mlađe zadarske restorane - startao prije dvije godine. Već i površan pogled na interijer i jelovnik odat će vam da ste naišli vrlo zanimljivo mjesto koje osvaja nenametljivošću. a nije nevažno ni da su cijene pristupačne.
„Kad sam sastavljao jelovnik, koji se najmanje triput godišnje prilagođava klimatskoj sezoni, pa tako imamo proljetno-ljetni, jesenski i zimski, ideja je bila ne samo pobjeći od stereotipa, nego ponuditi i hranu lokalnih proizvođača. Osmislili smo fuziju dalmatinske i talijanske kuhinje, jer vjerujemo da je takva tradicionalna hrana ono što ovdje treba biti u ponudi.
Najveće je priznanje našoj kuhinji što u Mediterraneu rado objeduju ne samo turisti, nego i naši sugrađani. Njihov je favorit juneći obraz u šugu od merlota i borovnica s domaćim njokima od krumpira”, ponosno ističe Pinto.
Pinto je odlično upućen u različite varijante mediteranske kuhinje, što zapravo i ne čudi kad doznate da je, među ostalim, 11 godina u Veneciji vodio vlastiti restoran s tradicionalnom veneto kuhinjom.
„Iako su osnova Mediterraneove kuhinje vrhunski talijanski prehrambeni proizvod poput pašte, riže, brašna za pizzu, mozzarelle i šalše, čak 80 posto namirnica koje koristimo – od mesa, povrća, nagrađivanog ulja, ribe, pa do novigradskih dagnji dolazi od lokalnih, uglavnom malih proizvođača, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Čak je i crni tartuf sa zadarskog područja, jer bijelog tartufa ovdje baš i nema”, kaže Pinto.
Vinsku listu čine birana baranjska vina Vinarije Pinkert u Suzi. U ponudi pića je, među ostalim, i lokalno craft pivo Plavuša, nježni i zaigrani American style blond ale, koje proizvodi Zadružna pivovara Brlog, jedina zadarska craft pivovara.
Među adutima s početka Medinerraneova jelovnika je, bez dvojbe, selekcija ribe na savur s kapulom, grožđicama i pinjolima poslužena s pečenom palentom.
„To je stari venecijanski recept, a radi se zapravo o tzv. siromašnoj ribi, srdeli, spremljenoj u slatko-kiseloj marinadi”, pojašnjava Pinto. Tu su zatim prave novigradske dagnje na buzaru, koje su, tvrde, najbolje baš u Mediteraneu.
Jedan od najtajnijih Pintovih recepata je onaj za zadarsku riblju krem juhu s plodovima mora. Ovoj je juhi trebalo vrlo malo vremena da od pojave na jelovniku stekne poštovanje, popularnost i vjerne konzumente. Sastojke možete samo pogađati, jer kuhari čuvaju svoje tajne bez kojih, uostalom, kuhinje ne bi ni bile tako mistična mjesta.
Ni odluku o glavnom jelu u Mediterraneu nije lako donijeti. Osim već spomenutog junećeg obraza, u najužoj konkurenciji je svinjski lungić s tartufom, te tuna odrezak u umaku od otočkog bilja sa zapečenim povrćem. Tu su zatim sipa na brudet s artičokama, file brancina s pestom od bosiljka i nabujak od tikvica i koromača...
Za naš prvi desert u Mediteraneu na Pintovu preporuku odabrali smo semifreddo od bajama i karamela, tako da zadarski tiramisu s maraškama ostaje za neku drugu priliku.
Semifreddo je poslužen sa fantastičnim umakom od mandarina, koje pak potječu iz Pintova vrta na otoku Ravi, odakle je porijeklom. Ondje od nekoliko stabala, kaže, svake godine dobije tako obilan urod da ga jedva uspije potrošiti pretvarajući ga u umake, marmelade i druge delicije.
Na kraju smo probali i domaći amaro, koji Pinto radi uglavnom za vlastite potrebe. U nizu aromatičnog bilja koje doprinosi konačnoj aromi amara, među ostalim su ruta, majčina dušica, kadulja, te naravno zadarska višnja maraška.
I tu smo skrenuli na raspravu o Maraschinu, svjetski poznatom zadarskom likeru, čija povijest seže u 14. stoljeće, kada je prvi sirup proizveo fratar Bartolomeo, da bi destilacijom došao do likera.
„Maraschino je danas jedno od najpodcjenjenijih pića” smatra Pinto. A tijekom stoljeća Maraschino je bio piće društvene elite. Priča kaže da su ga pili Casanova, Napoleon, Hitchcock i Baudlaire i mnogi drugi. Pio se na britanskom kraljevskom dvoru, pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi Titanica. O Maraschinu je pisao i Honoré de Balzac u romanu "Un début dans la vie" iz 1842. godine.
Na kraju nam je Robert Pinto ljubazno pristao otkriti svoj recept za jelo koje se omililo kako turistima, tako i Zadranima: Juneći obrazi u umaku od vina i borovnica s njokima od krumpira.
Nives Matijević