Krčma GABREKU 1929, Samobor

Krčma"Gabreku 1929." smještena je podno zidina Staroga grada, blizu parka Vugrinščak, sučelice  crkvici Svetog Mihalja, uz potok Gradnu.  

Davne 1929. godine Alojzija i Gabrijel (Gabrek) Medved su otvorili malu gostionicu i mesnicu. Samobor je oduvijek omiljeno izletište Zagrepčana koji su nekad vlakom Samoborčekom dolazili  a mnogi od njih su navraćali „K Gabreku“. Alojzija i Gabrijel imali su troje djece: Slavicu, Rudolfa i Gabrijela. Kasnije je obiteljski posao naslijedio najmlađi sin Gabrijel koji je sa suprugom Marijom preuredio gospodarske zgrade i proširio posao. Njihove tri kćeri Gabrijela, Slavica i Marija, odrastale su u ugostiteljskom duhu, u poslu su od malih nogu. Budući da su druge dvije sestre imale drukčije životne planove, najmlađa Marija, od milja zvana Maja, poslije je sa Mirkom Šintićem, za kojeg se udala početkom osamdesetih godina, nastavila vođenje obiteljske gostionice. Posljednjih godina u posao se uključila i njihova kćer Anamarija.

Svaka generacija dala je svoj pečat, a što je najvažnije obiteljska tradicija se nastavlja.

Ponuda hrane se kroz povijest vrlo malo mijenjala, na jelovniku se nalazi 12 jela čije recepture datiraju još od osnutka. Upravo po domaćim sastojcima i tradicionalnim jelima ovo mjesto i danas je prepoznatljivo. Tipična jela koja se spravljaju od 1929. pa sve do danas su: špek fileki, čvarci, dinstana jetrica, punjena teleća prsa, teleće pečenje, češnjovke, krvavice, pečenice, pohani mozak, a odnedavno ponudu su obogatila i jela, vepar u umaku od brusnica i biftek u kupinovom vinu. Pri pripremi jela uvijek se inzistiralo na izvornoj hrani i namirnicama iz domaćeg uzgoja, sa seoskih gospodarstava koja su uglavnom u okolici Samobora. Geslo „Domaće ponuđeno, po domaći spravleno“ najbolje opisuje ponudu na jelovniku.

Uz tradicionalnu i kvalitetnu hranu, povijest Gabreka obilježili su i mnogobrojni poznati gosti, pa se može reći – nema tko ovdje nije jeo – od glumaca, sportaša, političara do mnogih drugih. Joža Prudeus napisao je pjesmu o Gabreku, koju je uglazbio Julije Njikoš:

Veliš Gabrek! Sima jasno, vu Horvatskoj, šire čak!!!

Mam Sanobor, potok Gradna, Sveti Mihajl, Vugrinščak…

To je tak gdo ima ime. Da je Gabrek predi bil,

pri njemu bi se kladil, ban Jelačić jel i pil!!!

Tin po tiho sim dohajal, Krklec z društvom hekte spil,

Krleža se došpanciral, i Nazor se dobreg vžil…

Palačinke! Deca krasno! Velke, nemreš pojest pol.

Z vrhnjem, sirom, orehima, kak da je božićni stol!

Gabrek je Gabrek i bu na vek ime pravično, saka mu čast!

I vu to ime, čaše vu zdravle! Kaj je na stolu, naj bu vu slast!

Pripremio: Tomislav Radić

Snimio: Željko Novaković

U vodećih 100 restorana ušao je 4 puta i to 1996, 1997, 2021 i 2022 godine.